Muško i žensko stvori ih
15.4.2008,
,
Ana Thea Filipović
ŽENE U CRKVI U HRVATSKOJ - NE/ZADOVOLJNE SVOJIM POLOŽAJEM?
Auto/percepcija žena i muškarca o ne/ravnopravnosti položaja žena i muškaraca
u Crkvi u Hrvatskoj
Sažetak
Sve prisutnija osjetljivost za ravnopravnost spolova i rodnu perspektivu u suvremenom društvu, koja osobito obilježava početak 21. stoljeća, nezaobilazan je izazov Crkvi i njezinoj teologiji. Za razliku Crkve i teologije u zapadnim zemljama, koje su na taj izazov reagirale počevši od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u Crkvi u Hrvatskoj navedena se tema tek nazire kao ozbiljno pitanje. Rezultati empirijskog istraživanja koje je provedeno po narudžbi Franjevačkog instituta za kulturu mira sa sjedištem u Splitu pokazuju da se znatan dio hrvatske populacije (i žena i muškaraca) smatra zadovoljnim sadašnjim stanjem ravnopravnosti spolova u Crkvi. Svećenici svoje slaganje s postojećim stanjem izražavaju u još većem broju nego ostali ispitanici, a najveću osjetljivost za neravnopravnost spolova pokazuju redovnice. To se može protumačiti činjenicom da su redovnice i svojim stilom života i svojim djelovanjem usko vezane uz crkvene strukture te imaju priliku više nego žene opće populacije percipirati i osjetiti neravnopravnost žena u Crkvi. Prilično visoki postotci žena i muškaraca opće populacije koji izražavaju neutralan stav ukazuju na to da laici i laikinje u našoj Crkvi nisu navikli razmišljati o spomenutim pitanjima, kao i o pitanjima svoje vjere i svoje uloge u Crkvi uopće. Spremnost redovnica, ali i svećenika na novo promišljanje o pitanjima rodnih odnosa u Crkvi, koja se također očituje u ovom istraživanju, znak je nade za Crkvu u Hrvatskoj koja mora suoblikovati rodni diskurs koji se sve više nameće i u našem društvu te sama pružiti primjer izgradnje kulture ravnopravnog i partnerskog zajedništva žena i muškaraca. Senzibiliziranje vjernika laika za ova pitanja mora ići u korak s njihovim općim teološko-katehetskim prosvjećivanjem koje treba sustavno promicati raznim oblicima kateheze s odraslima.
Ključne riječi: ravnopravnost spolova u Crkvi, rodna perspektiva, redovnice i žensko pitanje, kateheza s odraslima.
Nedjeljko Ante Ančić
Katolički bogoslovni fakultet Split
Crkvenost muškarca i žene
Sažetak
U sklopu provedenog istraživanja o odnosu spolova u hrvatskom društvu i ulozi Crkve predmetom proučavanja bio je između ostalog odnos vjernika prema Bogu i na poseban način shvaćanje crkvene zajednice. Ovdje iznosimo rezultate istraživačkog projekta glede spomenute teme. Pritom smo odgovore ispitanika na postavljena pitanja vrednovali s teološkog gledišta polazeći od slike Crkve u mjerodavnim tekstovima Drugoga vatikanskog sabora i pokoncilskih dokumenata. Na taj su način empirijski podatci o konkretnom doživljavanju crkvene zbilje sagledani u svjetlu suvremenih eklezijalnih odrednica Kristove zajednice vjernika te pružaju značajne spoznaje s obzirom na nekoliko aspekata. Uočavamo da postoje specifičnosti u pogledu shvaćanja Crkve i intenziteta sudjelovanja u njezinu životu kod muškaraca i žena. Nadalje na vidjelo izlazi raskorak između vjerničkog očekivanja od zajednice u njezinu djelovanju, ponašanju i nastupu te onoga kako Crkva ta očekivanja konkretno ispunja odnosno ne ispunjava. Napokon rezultati istraživanja ukazuju kako na neke pozitivne elemente u shvaćanju crkvene zajednice tako i na neke strukturne slabosti te nedostatke u teološko eklezijalnoj svijesti koji nepovoljno utječu na pastoralno djelovanje.
Ključne riječi: muškarac, žena, crkva, crkvenost, crkvena zajednica, pastoralno djelovanje
Špiro Marasović
Katolički bogoslovni fakultet Split
MUŠKARAC I CRKVA U HRVATSKOJ
Sažetak
Odnos muškarca i vjere, odnosno muškarca i Katoličke Crkve je doduše kronični pastoralni problem, ali ne i klasična tema teološkog i sociološkog istraživanja. Autor je ovim radom, koji je naslovio «Muškarac i Crkva u Hrvatskoj» želio obraditi upravo taj problem i to na temelju podataka do kojih se došlo prethodnim ciljanim sociološkim istraživanjem u okviru projekta «Muško i žensko stvori ih», čega je integralni dio i ovaj rad.
Metodološki je autor postupio tako da je rad podijelio u dva dijela. Pretpostavivši, naime, da je muškarac u odnosu prema ženi i u duhovnom pogledu specifično biće koje traži i svoj specifičan odnos prema Bogu i specifično mjesto u crkvenom životu, autor je, u prvom dijelu, dobivene statističke podatke doveo u vezu s osnovnom crkvenom duhovnosti i, u drugom dijelu, s odnosom prema tzv. crkvenoj strukturi. Prema duhovnosti zbog toga što ona određuje odnos s Bogom, a prema crkvenoj strukturi zbog toga što ona određuje prostor i mogućnosti eventualnog osobnoga crkvenog angažmana. Da bi dobio što bolji uvid u stvarnost problema, autor je promatrao vjernika muškarca u Hrvatskoj ne samo općenito, nego i pod vidom razlike u izobrazbi, regionalne pripadnosti i mjesta stanovanja. Autor dolazi do zaključka da istraživanja nisu dala dovoljno argumenata za zaključak kako je muškarac vjernik u Hrvatskoj u svojim duhovnim i crkvenim potrebama na značajniji način sputan ili spriječen, štoviše, nije se mogla primijeniti niti neka spremnost od strane toga vjernika muškarca za zauzetost oko eventualno poželjnih promjena. Tako misterij oko goleme apstinencije vjerskoga i crkvenog života vjernika muškarca u Hrvatskoj ostaje i dalje misterijem, što će reći da ovo istraživanje nije uspjelo riješiti polazišne dileme, ali u sklopu ovoga istraživanja, budući da je ono prvo takve vrsti, stvoreni su preduvjeti za daljnja istraživanja.
Ključne riječi: muškarac, Bog, duhovnost, Crkva, svećenik, molitva, angažman.
Inga Tomić-Koludrović
Odjel za sociologiju
Sveučilište u Zadru
DRUŠTVENI ANGAŽMAN GRAĐANA/KI HRVATSKE KAO INDIKATOR
DRUŠTVENOG KAPITALA
Sažetak
Članak interpretira odabrane podatke dobivene istraživanjem "Odnos spolova u hrvatskom društvu i uloga Crkve", što ga je u jesen 2005. godine na reprezentativnom uzorku građana/ki Hrvatske proveo Franjevački institut za kulturu mira. Na temelju podataka dobivenih odgovorima na pitanja o društvenom angažmanu građana/ki u dobrovoljnom radu, o tome kome se obraćaju za pomoć u teškim situacijama i općenito o njihovim životnim ciljevima, donose se stanovite preliminarne procjene o stanju razvijenosti društvenog kapitala u hrvatskom društvu. Relevantni rezultati navedenog istraživanja uspoređuju se pritom s rezultatima sličnih istraživanja u drugim zemljama te ranijim istraživanjima na slične teme u Hrvatskoj. Posebna pozornost posvećuje se kontekstualizaciji istraživanjem dobivenih odgovora u kontekst religijski motiviranog ili organiziranog društvenog angažmana u SAD-u, kao najistaknutijem primjeru dobrovoljnog rada i društvenog angažmana u drukčijoj religijskoj tradiciji.
Ranije interpretacije (Baloban, 2005), koje su tvrdile da je nedostatak društvenog angažmana u Hrvatskoj posljedica nepostojanja tradicije civilno-društvenog djelovanja, dopunjuju se tvrdnjom da izostanak takvog angažmana svjedoči i o slaboj razvijenosti društvenog kapitala. U smislu profila religijske kulture, rezultati dobiveni istraživanjem ukazuju na hijerarhijski strukturirano katoličanstvo, koje se povezuje s manjom spremnošću na angažman u civilnom društvu i manjim stupnjem društvene integriranosti. Uz razlike prema sjevernoameričkoj evangeličkoj tradiciji i postavkama neokomunitarističkih teorija, pokazuju se također i razlike prema shvaćanju društvenog angažmana u teorijama o "refleksivnoj modernizaciji", koji je utemeljen na europskoj tradiciji socijalne države. Prema rezultatima istraživanja, naime, građani/ke Hrvatske u znatno većem postotku smisao života vide u materijalističkim, nego u nematerijalističkim, odnosno potencijalno "postmaterijalističkim" vrijednostima (Inglehart), koje se povezuju s razvijenošću društvenog kapitala.
Ključne riječi: Hrvatska, vjerske zajednice, društveni angažman, dobrovoljni rad, civilno društvo, postmaterijalističke vrijednosti, društveni kapital
Dr. s. Rebeka Anić
Institut za društvena istraživanja «Ivo Pilar»
Između emancipacije i ravnopravnosti
Žene i muškarci u Hrvatskoj
Sažetak
U članku se želi ukazati na dva vida emancipacije koji su međusobno povezani i koji se međusobno uvjetuju: emancipacija kao pravna i kao kulturalna dimenzija, kako oslobođenje od zavisnosti, podčinjenosti, ugnjetavanja, tako i oslobođenje od predrasuda, spolnih stereotipova. Takvim se razlikovanjem željelo ukazati na dodirne točke emancipacije muškaraca i emancipacije žena: emancipacija od spolnih stereotipa (kulturalni vid) i zakonsko osiguranje novostečenih identiteta i uloga (pravni vid). Ujedno se željelo upozoriti na trajni problem koji izrasta iz nesklada pravne i kulturalne emancipacije, na opasnost da se zbog nepromijenjenih poimanja rodnih identiteta stečeni stupanje pravne emancipacije u zbilji ne provodi ili da se smanji već postignuti stupanj ravnopravnosti.
U prvom se dijelu članka prikazuje traženje rješenja napetosti između kulturalne i pravne emancipacije u okviru pokreta žena, pokreta muškaraca, crkvenog učiteljstva te unutar socijalističkog društvenog uređenja.
Drugi dio članka donosi ishod istraživanja o tome je li ravnopravnost u hrvatskom društvu dovoljno provedena te o nužnosti emancipacija žena i muškaraca nužna za razvoj društva. Osobne procjene ispitanika o provedenosti ravnopravnosti i o nužnosti emancipacije za razvoj društva, provjeravaju se uz pomoću nekih varijabli karakterističnih za svijet rada i obiteljski život.
Zaključak je da u Hrvatskoj još uvijek postoji raskorak između proklamirane i zbiljske ravnopravnosti, da se pod emancipacijom još uvijek misli uglavnom na javni život i zakonsku ravnopravnost a manje ne razgradnju tradicionalnih muško-ženskih uloga i obiteljski život te da se na ovom području uskoro ne može očekivati veće promjene. Nizak stupanj spremnosti građana/ki da se u traženju novog identiteta i međusobnih odnosa udružuju, upućuje na zaključak da će se proces emancipacije i ravnopravnosti u Hrvatskoj i u buduće događati više kao posljedica društvenih promjena, manje kao ishod zauzetog promišljanja pojedinaca, odnosno da još uvijek može računati s procjepom između emancipacije u kulturalnom smislu i ravnopravnosti kao njezina pravnog ozbiljenja.
Ključne riječi: emancipacija, ravnopravnost, rodni odnosi, ženski pokret, muški pokret, Crkva, Drugi vatikanski sabor, kućanski poslovi, udruge.
Pero Aračić
Ivo Džinić
TEOLOGIJA ĐAKOVO
Poželjni sugovornici u životnim pitanjima i teškoćama
Sažetak
U radu se analiziraju rezultati istraživanja s obzirom na pastoralne djelatnike kao pomoćnike i savjetnike u teškoćama i potrebama. Zanimljiv je rezultat s jedne strane velike spremnosti svećenika za pomoć i uvjerenje da su sposobni pomoći ne samo u striktnim pitanjima vjere, životnog smisla i bolesti, već i u obiteljskim, odgojnim, seksualnim, financijskim i sličnim problemima. S druge strane građani im ne pripisuju toliku kompetenciju pa čak u tipičnim religioznim pitanjima umanjuju je za 30 do 40%. I u stvarima braka i obitelji te s njima uže povezanim pitanjima, svećenik je označen kao onaj koji može pomoći između tek sa 10 i 20%. Značajan je podatak da svećenici ni časne sestre nisu poželjni kao redoviti sugovornici kad se pojavi problem. To bi redovito učinilo svega 3,4% građana, povremeno 22,5% a nikada 73,2%. Također je značajan podatak da su bračni partneri najvažniji sugovornici u teškoćama, bilo kao redoviti ili povremeni. Upitno je da građani Hrvatske ne poklanjaju svoje povjerenje ni crkvenom ni društvenom savjetovalištu i terapiji (svega 3%)
Ključne riječi: svećenik savjetnik, pastoralni razgovor, preduvjeti dobrog razgovora, empatija, autentičnost, savjetovanje.
Šimun Bilokapić
Katolički bogoslovni fakultet Split
Sažetak
Ovim člankom Autor sučeljava jednu od najdramatičnijih situacija unutar obiteljske ustanove – spolno nasilje. Radi se o ponašanju koje duboko vrijeđa intimu osobe, snažno kompromitira istinske vrednote inherentne obiteljskoj zajednici i narušava dostojanstvo same ustanove. Rijetke su, međutim, situacije koje povlače za sobom toliko mitova, stereotipa, krivih prosudbi i često neprikladnih rješenja, kao što je ova.
Stoga Autor, analizirajući dvostruku pojavnost obiteljskoga spolnoga nasilja – bračno silovanje i incestuozno nasilje – pokušava otkriti pravo stanje stvari, uočiti uzroke, oblike, motive, najčešće počinitelje i žrtve i sve ono što olakšava pojavak spomenutog fenomena. To je ujedno i preduvjet svake daljnje analize, a osobito one moralne. Upravo s tog razloga, u drugom naslovu propituje odnos etike i nasilja. Budući da je spolno nasilje eminentno etički problem, iznosi neprikladne, bilo formulirane, bilo življene, obiteljske moralne modele koji bi svojom strukturom i predloženim vrednotama mogli pogodovati i podržavati takve nakaradne situacije. Sama od sebe, nameće se onda potreba nacrta novoga moralnog modela obitelji koji bi vodio računa i o prevenciji nasilja u obitelji.
Česti su prigovori Crkvi o njezinoj nedovoljnoj angažiranosti u rasvjetljivanju i osudi ove mračne strane obiteljske ustanove. Jesu li takvi prigovori posvema opravdani? U trećem naslovu, čisto na egzemplaran način, kratko analiziramo dokument sjeverno kanadskih biskupa posvećen ovoj materiji, ističući posebno vrlo jasnu i nedvojbenu osudu svakoga oblika obiteljskog nasilja kao i nekoliko prijedloga korisnih za pastoralni pristup čitavoj problematici.
U četvrtom naslovu rješavamo nekolicinu tipično moralnih pitanja vezanih uz spolno nasilje unutar obitelji. Prevelika, naime, usmjerenost samo na nasilje i samo na ženu-žrtvu, može dodatno kompromitirati obiteljsku ustanovu kao takvu, fizički i psihički integritet pojedinaca involviranih u dramu kao i život drugih osoba. Razmišljamo o odgovornosti, načelu samoobrane, uporabi kontracepcije i pitanju abortusa.
Nakana članka je, osim moralne prosudbe fenomena, ponuditi čitatelju određeni instrumentarij u donošenju vlastitoga suda, a istovremeno i pravilnijeg i cjelovitijeg iščitavanja rezultata dobivenih ovim istraživanjem kako smo to pokušali prikazati u njegovom završnom dijelu.
Ključne riječi: obitelj, brak, spolno nasilje, incest, obiteljski moralni modeli, Crkva, odgovornost, samoobrana, kontracepcija, abortus.
