Nikada u hrvatskoj svijesti i na hrvatskom prostoru nijedan papa nije bio toliko prisutan kao što je to bio Ivan Pavao II. u prvom desetljeću hrvatske samostalnosti. Ovaj je papa odigrao ključnu ulogu u priznavanju Republike Hrvatske. Dva puta je posjetio katolike u Hrvatskoj i jednom u Bosni i Hercegovini. Pozorno je pratio sve važnije događaje u Crkvi u Hrvata i u Republici Hrvatskoj.
U ovoj su knjizi prikupljena devedeset četiri zapisa pape Wojtyle, u kojima on ispovijeda povijesne grijehe Crkve ili moli oprost. A možda to i nisu svi. U dvadeset pet njih Ivan Pavao rabi izraz “molim oproštenje” ili neki istoznačan izraz.
Po srijedi su najzanimljiviji zapisi njegova papinstva, riječi najotvorenije prema budućnosti. A svakako i one najosobnije, jer nitko ne može Papi staviti u usta riječi pokajanja zbog križarskih ili vjerskih ratova. Nitko ne može Papu okrenuti protiv drugoga pape.
Kroz dvije tisuće godina poslije Krista svijetom su prolazile Kristovski snažne osobe, mistici, sveci, pravednici, ljudi prometejskog duha koji su svojim unutarnjim svjetlom spoznaje i istine rasvjetljavalji mrakove ljudskih stranputica, bezdana, raskrižja i bezizlaza.
Nositi svjetlo koje izvire iz rasvjetljene nutrine, slijediti mistiku svjetla, izgarati plamenom kako bi se obasjale tuđe mrkline, mogu samo oni koji ostaviše sve i krenuše za Kristom na Goru preobraženja, ali i na goru Kalvarije.
Ova knjiga L. Accattolija nešto je novo kao što je novo samo Papino traženje čišćenja pamćenja i oproštenja za grijehe crkve. Ovdje želim ukazati upravo na to značenje ove knjige, koje se izražava kako u unutarnjem sadržaju, tako i u samom vanjskom obliku.
Negdje je veliki protestanski teolog Pannenberg napisao da će u konačnici ipak pripasti u glavnim i odsutnim pitanjima kršćanstva riječ rimskom biskupu. Tu je prije svega mislio na težinu definiranja mučnih pitanja vjere i morala. Ali ta uloga rimskom biskupu još više pripada ako treba istupiti i napraviti tisućljetni ispit ne samo u ime Katoličke crkve nego i u ime čitavo ga kršćanstva.
Kad smo razgovarali o ovoj knjizi tada su me kolege sa KBF-a u Splitu pomalo srdito upozorili: "Ta knjiga uopće ne predstavlja ono što piše naslov, u njoj su papini govori a ne papine molbe za oproštenje”. Kad sam, međutim, počeo studirati knjigu onda sam vidio da stvar ne stoji tako. To su 94 papina govora ali u 25 od njih papa zaista izričito traži oproštenje.
Prema legendi Jorgea Luisa Borgesa, Abel i Kain susreli su se u raju. Kain potresen zamoli Abela da mu oprosti njegov zločin. Abel ga, zbunjen, upita što bi mu trebao oprostiti. "Pa, ubio sam te, brate." - reče mu Kain. Abel se zamisli i reče: "Ne sjećam se."
Čini mi se da bi predstavljanje knjige "Kad papa traži oproštenje - Svi mea culpa Ivana Pavla II." bilo najbolje započeti ulomkom iz knjige, koji je posve srodan ovoj legendi, s time da je ovaj put riječ o istinitom događaju
Danas je ekološka kriza dosegla takve razmjere da uključuje odgovornost svih… Čak ljudi i žene koji nemaju osobita religiozna uvjerenja, zbog osjećaja vlastite odgovornosti za zajedničko dobro, uočavaju obvezu da trebaju dati svoj doprinos u ozdravljenju okoliša. Kršćani posebno moraju shvatiti kako su njihove zadaće unutar stvorenoga, njihove zadaće u odnosu na prirodu i Stvoritelja, dio njihove vjere.
