Dokument Međunarodnog teološkog povjerenstva o čišćenju pamćenja u Crkvi: Nediljko A. Ančić, Split
Autor najprije kratko opisuje nastajanje, svrhu i zadaće Povjerenstva. Zatim predstavlja poziv pastira sveopće Crkve na čišćenje pamćenja u njegova tri dokumenta tijekom pripreme za jubilejsku godinu.
Nadam se da smo razmišljali o pitanju koje nam je dr. Vučković jutros svima postavio: Gdje je kršćanstvo najpotrebnije u odnosu na poimanje i prakticiranje pamćenja u životu i u kontekstu u kojemu živimo u BiH i Hrvatskoj?
Kad je u okviru projekta »CroPax«, koji su 2000. godine zajednički pokrenuli Hrvatski Caritas i Franjevački institut za kulturu mira, od 20. do 21. listopada 2000. godine u Zagrebu i Osijeku organiziran okrugli stol o temi »Oprost i pomirenje - utopija ili izazov?«, znalo se kako je izabrano područje izuzetno sklisko a tema nezahvalna
Na zamolbu cijenjenog kolege Željka Mardešića da izradim stručnu recenziju spomenute knjige, knjigu sam pročitao, i U skladu s uputama o osnovnim elementima koje mora sadržavati recenzija, iznosim svoje mišljenje.
Nije novo ako kažemo da ljudska povijest obiluje primjerima iskrivljivanja i manipulacije dobrog pamćenja. Ni kršćanstvo nije odoljelo tom iskušenju. Iz toga se razloga sudionicima simpozija Kršćanstvo i pamćenje nametnulo pitanje: Koji su to mehanizmi koji pamćenje oslobođenja pretvara u pamćenje zala?
Za razliku od onih koji rješenja oko problema pamćenja vide u brisanju pamćenja, kao i od onih koji se danas služe masovnim medijima kao dominantnim nositeljima pamćenja s ciljem nametanja kratkotrajnoga pamćenja, dvotisućljetno kršćanstvo sadrži posve drukčiji kôd ophođenja s prošlošću, pamćenjem i zlom. No, potrebno je prije uviđaja u način kršćanskoga ophođenja s pamćenjem vidjeti u kakvoj se relaciji u odnosu na pamćenje nalazi Stari zavjet jer, kako kaže prof. Adalbert Rebić, »Crkva ima duboke korijene u Starome zavjetu i u sinagogi«.
Razgovor s dr.fra Antom Vučkovićem, profesorom filozofije na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Splitu. Intervju "Kršćanstvo pamti, ali ne zlo, nego oslobođenje"
Danas je ekološka kriza dosegla takve razmjere da uključuje odgovornost svih… Čak ljudi i žene koji nemaju osobita religiozna uvjerenja, zbog osjećaja vlastite odgovornosti za zajedničko dobro, uočavaju obvezu da trebaju dati svoj doprinos u ozdravljenju okoliša. Kršćani posebno moraju shvatiti kako su njihove zadaće unutar stvorenoga, njihove zadaće u odnosu na prirodu i Stvoritelja, dio njihove vjere.