Važnost odnosa čovjeka prema prirodi ušla je u svijest u trenutku u kojem je taj odnos narušen. Time je još jednom potvrđeno da čovjek sve bitne odnose uspijeva otkriti tek kada su ugroženi ili prekinuti. Sklad je suživota čovjeka i prirode narušen. Opasnost da se unište preduvjeti života nije nepredvidiva.
Sklad čovjeka i prirode ne označuje život bez trvenja i problema. Naprotiv. Priroda, krijući u sebi tajnu života, izazivala je strah i strahopoštovanje.
Ekološka kriza i unatoč pronalascima sve čistije tehnologije ne jenjava, naprotiv postaje sve većom. Tehnika kao ljudski produkt ne može u potpunosti riješiti ekološke probleme. Glavni uzrok ekološkoj krizi ipak je čovjek. Stoga je i ključ rješavanja ekoloških problema u čovjeku, tj. u čovjekovom razvijanju ekološke svijesti i odgovornosti. Stoga je neophodan ekološki odgoj.
Putovi ekološkog odgoja i obrazovanja: Fra Bože Vuleta
Ako ustvrdimo da je priroda u našoj tehničko-industrijskoj civilizaciji degradirana na objekt svojevoljnog iskorištavanja i ako registriramo otuđenog čovjeka u njegovu okolišu, lako ćemo odrediti cilj ekoloških napora u okviru odgoj ne djelatnosti: revizija postojećeg stanja, odnosno čovjekova stava.
Taj cilj zahtijeva izgradnju takvog vrednovanja prirode i takvog odnosa prema njoj u kojem će čovjek u svom ophođenju s prirodom priznat joj njezin vlastiti bitak, vlastitu vrijednost i vlastiti smisao...
Taj divni Božji svijet - vjernik i ekologija... pomoći će svima u formiranju kršćanske odgovornosti za svijet u kojem živimo, a na taj će način pridonijeti boljim međuljudskim odnosima, boljem suživotu s ljudima, prevladavanju ideoloških i religioznih razlika, stvaranju samodiscipline i, napokon, oblikovanju kršćanskijeg načina života kako kod pojedinaca tako i u cijelom društvu.
Knjiga "Taj divni Božji svijet", pisana je na takav način, da je s pravom možemo proglasiti za "Ekološki katekizam". Na veoma prihvatljiv način autor u ovom posve didaktičnom djelu izlaže temeljne principe kršćanske nauke.
U svijetlu te nauke, autor ističe odgovornost svakog čovjeka spram prirodne baštine i okoliša u kojem živimo. Polazi se od temeljne činjenice da je Bog stvorio cijeli svijet, prema tome i kuglu zemaljsku, kao našu širu domovinu. Svakom od nas pripada uz to i naša uža domovina.
Danas je ekološka kriza dosegla takve razmjere da uključuje odgovornost svih… Čak ljudi i žene koji nemaju osobita religiozna uvjerenja, zbog osjećaja vlastite odgovornosti za zajedničko dobro, uočavaju obvezu da trebaju dati svoj doprinos u ozdravljenju okoliša. Kršćani posebno moraju shvatiti kako su njihove zadaće unutar stvorenoga, njihove zadaće u odnosu na prirodu i Stvoritelja, dio njihove vjere.
