U opsežnom radu Nedjeljko Ante Ančić, pod naslovom Odgovornost kršćana za stvoreno, analizira brojne “crkvene dokumente o ekološkoj problematici”. U tom pogledu, na početku posebno se osvrće na encikliku laborem exercens, a osobito na encikliku Evangelium vitae.
Zbornik radova “Odgovornost za život”, složen s jasnom nakanom da upozori na opasnosti neodgovornog čovjekova ponašanja prema životu shvaćenom u najširem smislu, zalaže se za preobrazbu ljudskog duha, solidarnost sa stvorenim, poštivanje prirode, “strahopoštovanje pred životom”, pa čak i za ona ponašanja koja držimo zastarjelima kao umjerenost, askeza, promjena konzumističkog, da ne kažemo nekrofilnog, mentaliteta.
Znanstveni simpozij Odgovornost za život, održan u Baškoj Vodi 1. - 3. listopada 1999., postavio je sebi nekoliko zadataka: odmjeriti opseg ljudske odgovornosti za život, uključiti u dijalog što je moguće više sugovornika iz područja humanističkih i prirodnih znanosti te predstavnika institucija koje imaju utjecaja na oblikovanje svijesti ili nose odgovornost djelovanja, senzibilizirati javno mnijenje na ekološku problematiku i otvoriti moguće perspektive djelovanja.
Izjava sudionika ekološkog simpozija: fra Bože Vuleta
Promatrajući cjelokupnu stvarnost života na Zemlji u isprepletenosti međuodnosa te polazeći od dostojanstva čovjeka i njegova mjesta u svijetu stvorenoga, čovjek raspoznaje svoju odgovornost za sebe, za druge, ali i za sva bića koja dodiruje njegovo djelovanje.
Danas je ekološka kriza dosegla takve razmjere da uključuje odgovornost svih… Čak ljudi i žene koji nemaju osobita religiozna uvjerenja, zbog osjećaja vlastite odgovornosti za zajedničko dobro, uočavaju obvezu da trebaju dati svoj doprinos u ozdravljenju okoliša. Kršćani posebno moraju shvatiti kako su njihove zadaće unutar stvorenoga, njihove zadaće u odnosu na prirodu i Stvoritelja, dio njihove vjere.
