Stanko Špoljarić - Svjetlo betlehemske noći

19.11.2009, ,

SVJETLO BETLEHEMSKE NOĆI

Svjetlo betlehemske noći prenosi se kroz povijest i silnicama slikarskih ostvarenja, sklada figurativnoga koncepta i note meditativnoga utkanoga u ugođaj zbivanja. Njihova umjetnička razina ovisi o talentu i predanju pojedinca i razumijevanju biti i smisla događaja koji se zbio prije dvije tisuće godina. Najslikovitije opisanoga u evanđelju sv. Luke, biblijskom tekstu dragom svim vjernicima, rečenicama koje su bile inspiracija mnogim umjetnicima u različitim stilskim periodima. Blagdansku radost uzdižu i brojne jaslice po crkvama i kućama, još od onih prvih, sa živim likovima, po ideji sv. Franje Asiškoga, davne l223. godine u Grecciu.
Suvremeni umjetnici velikoj temi Božića pristupaju sukladno karakteru svojih poetika, od primjera poštivanja klasične estetike, s preciznim praćenjem same ikonografije, do izražavanja osobnijim likovnim jezikom, s novim sadržajnim akcentima. U rasponima od podržavanja opisnosti motiva do poticajnosti za slobodniju razradu teme. S odgovornošću koju traži interpretacija prizora biblijskoga znaka. U ozračju duhovnosti, jer se tek u tom slučaju vodi istinski dijalog umjetnika i svetosti Božića. S utkanom unutrašnjom radosti, vodiljom u oplemenjivanju boje i svjetla.
Božićna mapa pod motom iz propovijedi sv. Augustina: „Čovjekov Tvorac postao je čovjek: da prsi majke (ljudske) siše onaj koji ravna Mliječnom stazom…“, zajedničko je djelo jedanaestorice afirmiranih hrvatskih umjetnika koji su u svojim ostvarenjima nadahnuti scenom i značenjem Isusovoga rođenja. Slike, crteži, reljefi u formi grafika čine mapu raznovrsnih likovnih izraza, dojmljivih kvalitetnih dosega, umjetničke autentičnosti kojom pratimo kontinuitet izraza pojedinaca, a kod nekih i kreativne otklone od njihove uobičajne stilistike. To mapi daje poseban šarm budući da obiluje svježim rješenjima, pa i nekonvencionalnim pristupom temi. S jedne strane poštuje se teološka istina, a s druge smanjuje se mjera ilustrativnoga, odnosno literarnoga. Produbljuju se mogućnosti slikarske otvorenosti u upućenosti djela transcedentalnome. I svaki od umjetnika ima svoj odgovor na veličajnost motiva.

JOSIP BIFFEL u triptihalnom predlošku za monumentalni vitraj unosi sadržajni troplet Navještenja, Kristovog rođenja, Poklonstva kraljeva razlažući svaki segment na brojne fasete, obogaćene blistavom paletom, sugerirajući promjenjivost svjetla. U kompozicijama realistične marnosti, satkane od brojnih detalja.
JOSIP BOTTERI DINI u Gospi od mlika ističe Marijino majčinstvo, ljubav spram djeteta, s izraženom prisnošću odnosa. Sliku gradi čitljivim obrisnim linijama i intenzivnim bojama, s potrebitom mjerom i deskriptivnoga i stupnja stilizacije. Karakterom djela blizak je oltarnoj pali ne dokidajući prizvuk intimnoga u reprezentativnome.
MILE BLAŽEVIĆ Mariju s malim Isusom postavlja u lebdeći oblik mandorle, služeći se oblicima razložne ekspresionističke lomnosti, zasječenim plohama blago razigranim bojama, odnosa dubine plavoga i tvarnosti smeđega. Ostali likovi ostaju izvan gigantiziranog zaštićenoga prostora, nudeći dojam bliskosti i udaljenosti zemnoga i nebeskoga.
MLADEN IVEŠIĆ stilizirao je likove Marije i Isusa do čistoće znakovitoga, zahvativši tjelesnost u spiralu neprekidnog kretanja u svjetlosti aureole, svojevrsne oznake vječnosti prožete sa simboličnošću plavetnila, koje u dojmu nenametljive unutrašnje energije prelazi fizičke granice slike.
EUGEN KOKOT prateći misao izložbe djelom Mliječna staza stvorio je prikaz složenoga scenarija, izjednačavajući nemjerljiva svemirska prostranstva s neizbrojivošću pripadnika ljudskoga roda, njegovim hodom ka pećini/zdanju, dubini u kojoj se (bez slikarskog izgleda) nalazi mjesto spasenja, betlehemska štalica.
BLAŽENKA SALAVARDA sitnim jedinkama mozaika stvorila je dinamičnu površinu lagane vibrantnosti prenesenu na materijaliziran lik anđela, bojom obilježenog plamenim. Razvedenost na niz čestica i izduženost forme pogodne su naznake uzdignuća figure od tla, ali i za izražavanje snage. Lika prijenosnika Božje poruke.
KUZMA KOVAČIĆ, po osnovnoj umjetničkoj vokaciji kipar, u slici asocijativne predmetnosti Otajstvo slobode prepušta se beskraju, uronjen u plemenitost plavoga. Nakupine sitnih bijelih točaka poveznice su u kretanju, mjesta Božjega dodira koja treba prepoznati darom vjere u ponuđenoj slobodi ljudskoga postojanja.
ĐURO SEDER za lik Marije s Isusom, nazvan Otajstvo blizine inspirirao se slikama prošlosti, u potki i onima istočne crkve, interpretirajući figure potentnom ekspresionističkom gestualnošću. I kolorističkom bujnošću. Koncentrirajući motiv na središnji kadar, s okvirom u okviru, dao mu dignitet. Slike koja uključuje molitvu.
ŠIME VULAS znan po skulpturama redukcije forme geometrijskih i organičkih ishodišta, u crtežu lirske jednostavnosti, sa simpatičnim imenovanjem Naklon životu, Marijin lik i na pijedestalu nije udaljio od čovjeka. Bogorodica okružena zvijezdama nije nebeski daleko, već poziva u sudioništvo u Božjoj radosti.
ANTUN BORIS ŠVALJEK služeći se elementima blage groteske u deformiranosti figure promatra sa simpatijama Mariju kao majku, suprotstavljajući njenom liku prostor svete Gore, s međupostavom monumentalne arhitekture, intrigantne tvorbe oznakom naših uspona i sudbina.
JOSIP TROSTMANN u tragu tradicije dubrovačkoga kolorističkoga slikarstva u svojoj Badnjoj večeri na Konalu treptavim potezom naznačenih oblika donosi svetost i svečanost trenutka, s insistiranjem na atmosferi. Spojila su se sjećanja na djetinjstvo i svakodnevica u očekivanju najdražega Blagdana.

Stanko Špoljarić